Koji tečaj zaista dobiješ pri zamjeni novca

Srednji tečaj referenca je, a ne ponuda

Svaki konverter, pa i ovaj, računa po jednom broju po valuti — srednjem tečaju. Po njemu je 200 EUR točno 391,17 KM. Taj je iznos točan kao matematika i netočan kao očekivanje: nitko ti na šalteru neće dati baš toliko.

Razlog je jednostavan: mjenjačnica ima dva tečaja. Po nižem od tebe otkupljuje valutu, po višem ti je prodaje, a razlika između ta dva tečaja njezina je zarada. Srednji tečaj leži negdje između njih i sam po sebi nije cijena ni za jednu stranu.

Zato konverter treba koristiti za ono za što je napravljen — da znaš koliko što vrijedi i je li ponuda koju si dobio blizu referentnog iznosa ili daleko od njega.

Fiksan tečaj ne znači besplatnu zamjenu

Kod marke i eura nema tečajnog rizika: 1 EUR uvijek je 1,95583 KM i taj se broj ne mijenja iz dana u dan. Ljudi iz toga često zaključe da je zamjena tih dviju valuta besplatna, što nije isto.

Tablica ispod pokazuje što marža znači na 200 EUR. Postoci od 1, 2 i 3 % primjer su za račun, a ne objavljene ni prosječne stope — svoju maržu izračunaš tako da iznos koji si stvarno dobio usporediš sa srednjim:

Zamjena u oba smjera plaća se dvaput

Isti račun vrijedi i u suprotnom smjeru. Za 1.000 KM po srednjem tečaju ide 511,29 EUR; uz maržu od 2 % dobiješ 501,27 EUR, dakle 10,03 EUR manje.

Zamijeniš li novac pa se predomisliš i vratiš ga u početnu valutu, maržu plaćaš dvaput. Od 200 EUR uz maržu od 2 % u oba smjera ostaje 192,16 EUR — nestalo je 7,84 EUR ili 3,92 % iznosa, a tečaj se za to vrijeme nije ni pomaknuo.

Kada plaćaš karticom, tečaj bira netko drugi

Kartično plaćanje u stranoj valuti ne ide po tečaju tvoje banke s ploče u poslovnici, nego po tečaju kartične mreže na dan obrade transakcije. Banka na to može dodati svoju naknadu za plaćanje u stranoj valuti — piše u tarifniku, a ne na računu koji potpisuješ.

Terminal u inozemstvu često ponudi da platiš „u svojoj valuti“. To se zove dinamička konverzija valuta i tečaj tada određuje trgovac, odnosno njegov procesor, a ne kartična mreža. Gotovo je uvijek nepovoljniji. Želiš li da tečaj ostane u rukama kartične mreže, biraš plaćanje u valuti zemlje u kojoj se nalaziš.

Isto vrijedi za podizanje gotovine na bankomatu u inozemstvu, uz dodatnu naknadu za podizanje koju taj bankomat prikaže prije potvrde.

Zašto euro stoji, a dolar se mijenja svaki dan

Tečaj marke prema euru fiksan je, pa konverter za taj par uvijek računa isto — i onda kada nema interneta. Sve ostale valute imaju tržišni tečaj koji se mijenja svakoga radnog dana, pa ih konverter preuzima s javnog popisa i uz rezultat prikazuje datum na koji se taj popis odnosi.

Zbog toga nijedan iznos u dolarima, funtama ili francima nema smisla prepisivati u bilježnicu: sutra je drugi broj. Za marku i euro vrijedi suprotno — taj je odnos jedini u konverteru koji možeš zapamtiti.

Konverter valuta →

Za račune i ugovore vrijedi tečaj banke na dan plaćanja

Plaćaš li račun u stranoj valuti ili potpisuješ ugovor s iznosom u drugoj valuti, mjerodavan je tečaj koji banka primijeni na dan izvršenja, a ne iznos iz bilo kojeg konvertera. Izračun ti služi da provjeriš red veličine i da ne budeš iznenađen.

Za putovanje ima smisla računati i ostale troškove odjednom — gorivo, cestarine i noćenja često pomaknu budžet više nego marža na zamjeni novca.

Trošak puta →