Tko je vlasnik auta dok traje ugovor? Šest pitanja i točni odgovori

1. „Postoji li limit od 400.000 kuna za PDV na auto?“

Ne postoji. Taj prag je brisan izmjenom Zakona o porezu na dodanu vrijednost objavljenom u Narodnim novinama 106/2018 (čl. 13), kojom su stavci 2. i 3. članka 61. zamijenjeni u cijelosti, a izmjena se primjenjuje od 1. siječnja 2019. Današnji tekst tog članka nema nikakav prag po vrijednosti vozila.

Pitanje je ovdje prvo zato što je odgovor koji se najčešće dobije — i iz sažetaka i iz tražilica — i dalje stara, ukinuta brojka. Provjeriti se može u jednom koraku: otvori važeći tekst čl. 61 i traži bilo kakav iznos. Nema ga.

Pravilo koje jest na snazi je drugačije i ne ovisi o cijeni auta: porezni obveznik ne može odbiti 50% pretporeza za nabavu ili najam osobnog automobila, uključujući dobra i usluge povezane s tim vozilom (čl. 61 st. 2 Zakona o PDV-u). Iznimke su nabrojane u st. 3 — među njima iznajmljivanje, prijevoz putnika i dobara i osposobljavanje vozača.

2. „Tko je vlasnik auta dok traje leasing?“

Odgovor je isti u sve tri države, ali se do njega dolazi različitim putem. U Hrvatskoj davatelj leasinga objekt stječe kupnjom od dobavljača (čl. 4 st. 1 Zakona o leasingu), a objekti se upisuju u HANFA-in Registar objekata leasinga, gdje su objekt, datum sklapanja i ugovoreno trajanje javni dok je ugovor aktivan (čl. 66).

Najjači je srpski slučaj, jer zadržavanje svojine nije posljedica nego dio definicije posla: davatelj prenosi posjed i korištenje „zadržavajući pravo svojine nad predmetom lizinga“, sa svim rizicima i koristima povezanim s tim pravom (čl. 2 Zakona o finansijskom lizingu). U BiH je rezultat isti, ali kroz dva odvojena entitetska zakona (FBiH čl. 4 st. 3 i 4, čl. 5 st. 1; RS čl. 6 a)).

Praktična posljedica koju ljudi najčešće previde je ona na kraju ugovora: u Hrvatskoj primatelj mora vratiti objekt, osim ako je ispunio uvjete za stjecanje vlasništva, za produljenje ili ako je sklopljen novi ugovor — a za redovno trošenje ne odgovara (čl. 62).

3. „Mogu li odbiti PDV na auto na leasing?“

Za fizičku osobu odgovor je najkraći i isti svugdje: ne odbijaš ništa. Pravo na odbitak sve tri države daju isključivo poreznom obvezniku (čl. 57–61 hrvatskog Zakona o PDV-u, čl. 32 st. 2 Zakona o PDV-u BiH, čl. 28 srpskog Zakona o PDV). Potrošač to nije, pa je porez sadržan u rati za njega dio cijene, bez mehanizma povrata. To ne ovisi ni o jednoj stopi i zato ne može zastarjeti.

Za poreznog obveznika odgovori se razilaze i zato ih tablica drži razdvojene. Hrvatska je jedina s djelomičnim režimom, i to fiksnim: 50% pretporeza nije odbitno bez obzira na cijenu vozila (čl. 61 st. 2 Zakona o PDV-u). BiH i Srbija poznaju samo sve ili ništa — u BiH kroz isključivo poslovnu upotrebu (čl. 32 st. 6 t. 1 Zakona o PDV-u BiH), u Srbiji kroz popis djelatnosti (čl. 29 st. 1 t. 1) i st. 2 Zakona o PDV).

Ono što ova tablica namjerno ne radi jest da od tri pravila napravi jedno. Rečenica koja počinje s „u regiji je pravilo da…“ bila bi netočna za najmanje jednu od tri države, a upravo takvu rečenicu ljudi najčešće ponesu sa sobom preko granice.

4. „Postoji li zakon o leasingu u Brčkom?“

Ne postoji, i taj provjereni negativan odgovor jest odgovor. Registar zakona Skupštine Brčko distrikta obuhvaća 196 akata, a mjesto na kojem bi Zakon o lizingu stajao po abecedi je prazno — između Zakona o likvidacionom postupku i Zakona o ličnom imenu nema ničega.

Zanimljivo je da federalni zakon računa na Brčko: čl. 6 st. 1 t. b) izričito predviđa podružnice leasing društva sa sjedištem „u Republici Srpskoj i Brčko Distriktu“. Federalni zakonodavac dakle pretpostavlja da takva društva mogu postojati, dok sam Distrikt nije donio propis koji bi ih definirao ili nadzirao.

Zato ovaj tekst za Brčko ne navodi nijedno pravilo i ne pretpostavlja da tamo vrijedi federalni ili zakon Republike Srpske. Federalni zakon svoju teritorijalnu primjenu veže uz Federaciju (čl. 6 st. 1), pa zaključivanje po analogiji ovdje nije oprez nego izmišljanje.

5. „Koliko najmanje traje leasing?“

U Bosni i Hercegovini na to pitanje postoje dva odgovora, jer postoje dva zakona. U Federaciji BiH ugovor o lizingu ne može biti kraći od šest mjeseci (čl. 36 st. 1 t. e Zakona o lizingu FBiH). U Republici Srpskoj financijski lizing ne može trajati kraće od dvije godine (čl. 9 st. 1 t. d Zakona o lizingu RS). Razlika je četverostruka i ne radi se o nijansi u prijevodu.

To nije jedina razlika između dva entitetska zakona. Po zakonu Republike Srpske, kad su davatelj lizinga i isporučitelj ista osoba, ugovor po sili zakona nije financijski nego operativni lizing (čl. 7), dok federalni zakon izravni lizing izričito dopušta (čl. 5 st. 6).

Za Hrvatsku i Srbiju ovdje ne navodimo najkraći rok. Nije da ga nema — nego ga nismo pročitali u zakonskom tekstu, a pravilo ove stranice je da tvrdnja bez članka iza sebe ne ide u tekst ni u ublaženom obliku.

6. „Tko plaća kaznu za brzinu ako je auto na leasing?“

Odgovor piše u Zakonu o leasingu, a ne u prometnim propisima: kad poseban propis odgovornost veže uz vlasnika, a objekt leasinga nije bio u posjedu davatelja, vlasnikom se smatra primatelj leasinga (čl. 60 st. 5). Drugim riječima, za prekršaj počinjen vozilom koje voziš kazna ide tebi, iako u dokumentima vlasnik nije tvoje ime.

Ta odredba je dobar primjer zašto se odgovori na ovakva pitanja traže u zakonu koji uređuje sam posao, a ne u onome koji se čini očitim. Na pitanje „tko je vlasnik“ Zakon o leasingu odgovara jedno (čl. 4 st. 1: davatelj), a za prekršajnu odgovornost isti zakon svjesno radi iznimku.

Za BiH i Srbiju ovdje ne tvrdimo ništa slično: njihovi zakoni o lizingu nemaju odredbu koju bismo mogli citirati u tom smislu, pa je i to jedna od tri različite situacije, a ne jedno pravilo za sve.

Kalkulator kazne za prekoračenje brzine (Hrvatska) →

Primjer: zakon odlučuje o vlasništvu, brojke su i dalje tvoje

Nijedno od šest pitanja ne mijenja iznos tvoje rate — ali mijenja što za taj novac dobivaš i tko što može odbiti. Brojke izračunaj odvojeno. Za vozilo od 22.000 eura, učešće 4.400 eura, ostatak vrijednosti 7.700 eura i rok od 4 godine, uz kamatu od 7% godišnje i ratu koja se plaća na potpis, financirani iznos je 17.600,00 eura, mjesečna rata 280,35 eura, a ako vozilo na kraju otkupiš, ukupno si platio 25.556,76 eura. Stopa od 7% je ilustracija radi primjera, ne ponuda — stvarnu prepiši iz svoje.

Link ispod otvara kalkulator s točno tim brojevima, pa ih možeš zamijeniti svojima. Ostatak vrijednosti je pritom onaj iznos koji na kraju ugovora ostaje neplaćen: platiš ga ako želiš zadržati vozilo, ili vozilo vraćaš — a tko je do tada bio vlasnik, piše u prvoj tablici gore.

Otvori kalkulator s brojevima iz primjera →