Kalkulator pločica

Kako se računa broj pločica

površina pločice = (širina + fuga) × (visina + fuga) ÷ 10.000 · površina s otpadom = površina × (1 + otpad ÷ 100) · pločice = površina ÷ površina pločice (zaokruženo naviše) · kutije = pločice ÷ komada po kutiji (zaokruženo naviše)

Prvo se računa koliko kvadrata zauzima jedna položena pločica. Format se unosi u centimetrima, pa se širina i visina pomnože i podijele sa 10.000 da se dobiju kvadratni metri. Ako uneseš i širinu fuge, ona se dodaje na obje stranice, jer položena pločica zauzima svoju veličinu plus jednu fugu.

Zatim se površina koju oblažeš podijeli tom brojkom i zaokruži naviše — pola pločice se ne kupuje. Ako ti prvo treba sama površina poda ili zida, izračunaj je u kalkulatoru kvadrature i unesi je ovdje u načinu „Znam površinu“.

Na kraju se ista računica ponovi na površinu uvećanu za otpad, pa se taj broj podijeli brojem pločica u kutiji i opet zaokruži naviše. Zato rezultat pokazuje dva broja: koliko pločica pokriva samu površinu i koliko ih stvarno kupuješ kad se sve složi u pune kutije.

Kako izmjeriti i šta se oduzima

Za pod unesi dužinu i širinu prostorije, a za zidove dužinu, širinu i visinu do koje se postavljaju pločice — često to nije puna visina sobe nego, recimo, 1,2 m iza sudopera. Ako oblažeš samo uzak pojas niži od pola metra, prebaci se na način „Znam površinu“ i unesi kvadraturu direktno.

U načinu za zidove otvori (vrata i prozori) se oduzimaju, a u načinu za pod odbici su sve ono što ostaje neobloženo: kada, tuš-kada, kuhinjski elementi, tuš-kabina ili niša. Svaki odbitak ima širinu, visinu i količinu, pa se oduzima u punoj površini.

Puna površina znači da se ne računa da ćeš pločicu odrezanu oko kade iskoristiti negdje drugdje. To je namjerno konzervativno: sitni ostaci se u praksi rijetko uklope, a bolje je da ti ostane koja pločica nego da ti nedostane pola reda.

Ako oblažeš više istih prostorija, unesi mjere jedne i njihov broj — odbici se unose po jednoj prostoriji i množe se istim brojem.

Otpad: ravno, dijagonalno i uzorak

Otpad pokriva rezanje po rubovima, lom pri transportu i postavljanju i pločice koje ne prođu kontrolu boje. Kalkulator polazi od 10%, a dugmad iznad polja samo popunjavaju to isto polje — vrijednost ostaje slobodna za izmjenu.

Ravno postavljanje obično se planira sa 10%, dijagonalno sa 15%, a složeniji uzorak (riblja kost, cigla s pomakom, kombinacija formata) sa 20%. Dijagonala traži više jer se svaki rub reže pod uglom, pa od odrezanog dijela rijetko ostane komad koji se može ponovo upotrijebiti.

Ovo su konvencije za planiranje kupovine, a ne standard ni propis. Kod male prostorije s puno uglova stavi više, kod velikog pravilnog poda s dobrim majstorom može i manje. Otpad se dodaje na površinu prije nego što se računaju pločice i kutije.

Primjer: kupatilo 2,4 × 1,8 m

Pod kupatila 2,4 × 1,8 m je 4,32 m². S pločicom 30 × 60 cm i fugom od 3 mm jedna položena pločica zauzima (30,3 × 60,3) ÷ 10.000 = 0,182709 m². Za samu površinu to je 4,32 ÷ 0,182709 = 23,64, dakle 24 pločice.

S otpadom od 10% površina je 4,752 m², što je 27 pločica. Ako u kutiji ide 8 komada, treba 4 kutije, odnosno 32 pločice — 8 komada ostaje kao rezerva. Ako kutija košta 28 KM, materijal je 112 KM; cijene se razlikuju po dobavljaču, pa unesi svoju.

Ista prostorija bez fuge: pločica zauzima tačno 0,18 m², pa je sirovi broj 4,32 ÷ 0,18 = 24,00. Fuga je pomjerila broj sa 24 na 23,64, ali broj kutija je ostao isti — 4. To je pravilo koje se često ponavlja: fuga mijenja sirovu brojku, a rijetko mijenja koliko kutija nosiš kući.

Ljepilo i fug-masa se ovdje namjerno ne računaju. Potrošnja piše na vreći i zavisi od zupca gletarice, ravnosti podloge i formata pločice, pa bi svaki broj koji bismo naveli bio pogađanje. Uzmi podatak s ambalaže proizvoda koji kupuješ i pomnoži ga sa svojom kvadraturom.