Koliko gips-ploča treba za zid i plafon

Formula i jedan zid od početka do kraja

za pokriti = površina × slojevi × (1 + otpad) · ploče = za pokriti ÷ površina ploče, zaokruženo naviše · vertikale = dužina ÷ razmak, zaokruženo naviše, + 1

Uzmimo zid dug 5 m i visok 2,6 m, dakle 13 m² vidljive površine, obložen u jednom sloju uz 10 % otpada. Treba pokriti 14,3 m².

Ploča 120 × 250 cm ima 3 m², pa 14,3 ÷ 3 = 4,77 — a ploče se ne kupuju na komade i po pola, nego se zaokružuje naviše na 5 ploča. Kupljeno je time 15 m², dakle 0,7 m² više nego što račun traži.

Otpad od 10 % je polazna vrijednost za planiranje koju slobodno mijenjaš, a ne norma ni propisana veličina. Pokriva rez oko otvora, uglove i oštećene rubove, a ne grešku u mjerenju.

Zanimljivo je koliko je ta stavka na malom zidu tupa: i 0 % i 5 % i 10 % i 15 % otpada daju istih 5 ploča. Tek na 20 % pređe se granica i ide šesta ploča.

Veća ploča ne znači i manje materijala

Sve četiri uobičajene dimenzije daju drugačiji broj komada, ali ne i drugačiju količinu. Ploča od 120 × 200 cm traži 6 komada, a ona od 120 × 300 cm svega 4 — i obje na kraju donesu tačno 14,4 m².

Razlika je u nečem drugom: manje ploča znači manje spojeva koje treba bandažirati i gletovati, ali i teže komade za nošenje i podizanje. Ako radiš sam, četiri ploče od 3,6 m² nisu nužno lakši posao od šest ploča od 2,4 m².

Zato proizvode uspoređuj po kvadratima i po broju spojeva, a ne po broju komada u računu.

Slojevi nisu isto što i strane zida

Ovo je najčešća greška u unosu. Pregradni zid se oblaže s obje strane, a to je dvostruka površina — ne dvostruki broj slojeva. Za naš zid to znači 26 m², a ne 13 m² s dva sloja.

Broj ploča ispadne isti: i 26 m² u jednom sloju i 13 m² u dva sloja traže 28,6 m² i 10 ploča. Ali to nisu isti zidovi, i razlikuju se u svemu ostalom.

Razlika se vidi na masi za spojeve. Ona se računa na neto vidljivu površinu, bez množenja slojevima i bez otpada, jer se gletuje jedna vidljiva ploha bez obzira na to koliko ploča stoji iza nje. Za 13 m² u dva sloja to je i dalje 13 m² gletovanja.

Vertikala ima jedna više nego razmaka

Na 5 m dužine s razmakom od 60 cm ima 9 razmaka, ali 10 vertikala — jer i početak i kraj zida nose po jednu. To „plus jedan“ je greška koja se u praksi najčešće previdi i uvijek ide na štetu, jer se naruči manje nego što zid traži.

Razmak biraš ti i on je čista aritmetika: manji razmak znači više vertikala i više tekućih metara profila. Na istom zidu razmak od 40 cm traži 14 vertikala i 36,4 m profila, a razmak od 62,5 cm svega 9 vertikala i 23,4 m.

Koji je razmak pravi za tvoj zid piše u tehničkom listu sistema i ovisi o visini, debljini ploče i broju slojeva — alat to ne propisuje, nego iz tvog razmaka izračuna broj.

Vertikale se ne nastavljaju, horizontale se nastavljaju

Vertikala ide od poda do plafona u jednom komadu. Zato iz profila od 4 m za zid visok 2,6 m izlazi samo JEDNA vertikala i 1,4 m ostatka — a ne 1,54 vertikale. Za 10 vertikala treba 10 komada.

Horizontalni profili na podu i plafonu se sastavljaju na sudar, pa se tu radi obično dijeljenje: 2 × 5 m = 10 m, iz profila od 4 m to su 3 komada.

Zato dužina profila odlučuje o narudžbi više nego što izgleda. Profil od 4 m daje 10 + 3 = 13 komada, a profil od 5,2 m daje 5 + 2 = 7 komada za isti zid — jer iz 5,2 m izlaze dvije vertikale od 2,6 m bez ostatka.

I obrnuto, zaokruživanje naniže mora biti tačno. Profil od 6,6 m na zidu visokom 2,2 m daje tačno tri vertikale; račun koji tu grešku zaokruži naniže javi dvije i naruči 5 komada umjesto 4.

Ako je profil kraći od visine zida, alat to kaže kao zaseban slučaj i ne nudi broj komada — ploče i broj vertikala su i dalje tačan odgovor, samo broj komada nije moguć.

Plafon se računa, potkonstrukcija plafona ne

Za spušteni plafon unosiš dužinu i širinu prostorije. Za sobu 4 × 5 m to je 20 m², uz 10 % otpada 22 m², dakle 8 ploča od 3 m².

Potkonstrukcija plafona se namjerno ne procjenjuje. Visilice, nosivi i montažni profili i obodna letva imaju svoj raspored koji ovisi o sistemu i o visini spuštanja, to nismo istraživali, a posuditi model za zid bilo bi gore od poštene praznine. Zato su sva polja za profile prikazana samo u načinu za zid.

Iz istog razloga alat ne procjenjuje ni bandažnu traku: njena dužina ovisi o rasporedu ploča, dakle o tome kako su okrenute i koliko ima poprečnih spojeva, a ne o kvadraturi.

Vijci i masa: brojevi dolaze s tvog sistema

Vijci i masa za spojeve nemaju unaprijed upisanu vrijednost, i to je namjerno: gustoća vijaka ovisi o debljini ploče, razmaku i broju slojeva, a potrošnja mase o stepenu obrade. Za oboje postoji podatak u tehničkom listu sistema i na vreći.

Tabele ispod pokazuju samo koliko su te stavke osjetljive. Vijci se računaju na površinu s otpadom, pa je na 14,3 m² razlika između 12 i 30 vijaka po kvadratu razlika između 172 i 429 komada.

Masa ide na neto vidljivu površinu. Na 13 m² sve tri prikazane potrošnje staju u jednu vreću od 20 kg, a na 40 m² se razlikuju: 32 kg su dvije vreće, a 48 i 60 kg po tri.

Provjeri svoj račun

Otvori kalkulator sa zidom iz teksta, zamijeni mjere svojima i dodaj podatke sa svog sistema tamo gdje ih imaš. Grupe koje ostaviš prazne jednostavno neće biti prikazane, a ostatak računa ostaje valjan.

Za masu i vreće tablica ispod pokazuje isti račun na malom zidu i na većem plafonu — zaokruživanje naviše je tu cijela priča, jer se pola vreće ne kupuje.

Otvori kalkulator sa zidom iz teksta →