Kako izračunati visinu i dubinu stepenika

Prvo broj stepenika, pa tek onda visina

broj stepenika = ukupna visina ÷ granica, zaokruženo naviše · visina stepenika = ukupna visina ÷ broj stepenika · gazišta = stepenika − 1

Ukupna visina se mjeri od gotovog poda donje etaže do gotovog poda gornje etaže — dakle uključujući estrih, laminat ili pločice na oba kraja. To je jedina mjera koja se ne može pogađati: sve ostalo iz nje slijedi.

Zatim unosiš granicu, odnosno visinu koju ne želiš preći. Ukupna visina se podijeli tom granicom i zaokruži naviše, jer broj stepenika mora biti cijeli. Za 280 cm i granicu 17 cm to je 17 stepenika, a njihova stvarna visina je 280 ÷ 17 = 16,47 cm.

Zaokruživanje naviše ima ugodnu posljedicu: stvarna visina stepenika uvijek završi na granici ili ispod nje, nikad iznad. Zato granicu treba čitati kao „ne više od“, a ne kao „otprilike toliko“. Ako te zanima koliko bi stepenište bilo strmije s jednim stepenikom manje, alat to kaže odvojeno — ovdje bi to bilo 17,50 cm, dakle iznad granice koju si sam upisao.

Gazišta ima jedno manje nego stepenika, jer je gornji pod ujedno i posljednja gazna površina. Ako gornji stepenik gradiš kao zaseban element, uključi prekidač za to: tada gazišta ima 17, a ukupna dužina raste s 4,81 na 5,11 m.

Visina stepenika nije izbor, nego posljedica

Najčešće iznenađenje je da viša etaža ne znači i viši stepenik. Pošto se broj zaokružuje naviše, ista granica od 17 cm daje 16 stepenika i za 260 i za 270 cm, pa je stepenik na 270 cm visok 16,88 cm — više nego na 280 cm, gdje se pojavi sedamnaesti stepenik i visina padne na 16,47 cm.

To znači da nema smisla pamtiti „kod nas je stepenik toliko visok“. Dvije kuće s razlikom od 10 cm u visini etaže mogu imati potpuno različite stepenice, a razlika nije u ukusu graditelja nego u tome gdje je ukupna visina pala u odnosu na granicu.

Zato je korisno probati dvije-tri granice umjesto jedne. Ista visina od 280 cm daje sve od 14 do 19 stepenika, ovisno o tome koju granicu upišeš, a s tim se mijenja i dužina koju stepenište zauzima — od 3,0 do 6,0 m.

Granica koju upišeš mijenja cijelo stepenište

Na istoj visini od 280 cm granica od 15 cm daje 19 stepenika po 14,74 cm i stepenište dugo 6,03 m, a granica od 20 cm daje 14 stepenika po 20,00 cm i stepenište dugo svega 2,99 m. Nagib pritom ide od 23,7° do 41°.

Brojevi u tablici su aritmetika, ne preporuka. Koja je granica prava za tvoju kuću ovisi o tome ko će se stepenicama služiti, koliko prostora ima i šta traže propisi u tvojoj državi i za tvoju vrstu objekta — a to ovaj alat ne provjerava i ne može provjeriti.

Jedna sitnica koja zna napraviti razliku: kad se ukupna visina podijeli granicom tačno, zaokruživanje ne smije izmisliti dodatni stepenik. Za 276 cm i granicu 18,4 cm rezultat je tačno 15 stepenika po 18,40 cm. Nepažljivo zaokruživanje ovdje daje 16 stepenika po 17,25 cm — što nije „jedan komad viška“ nego drugo stepenište.

Dubina gazišta: unesena ili izvedena

Dubina gazišta je vodoravna mjera od ruba do ruba, bez prepusta nosa stepenika — alat prepust ne modelira. Ako je ne uneseš, izvodi je iz odnosa 2 × visina + dubina = 63 cm, pa za visinu 16,47 cm predlaže 30,06 cm. Taj prijedlog je tautologija: zbir tada iznosi 63,00 cm zato što je tako izračunat, a ne zato što je stepenište dobro ispalo.

Čim dubinu upišeš sam, zbir postaje stvaran podatak. Na istom stepeništu dubina od 30 cm daje zbir 62,94 cm, dubina od 25 cm daje 57,94 cm, a dubina od 35 cm daje 67,94 cm. Alat pokazuje koliko si daleko od 63 cm i ništa više — ne ocjenjuje stepenište.

Dubina je i jedina stavka koja mijenja dužinu stepeništa, pa je najlakše ići obrnuto: pogledaj koliko prostora imaš, pa vidi koja dubina u njega stane.

Odakle pravilo 63 cm i zašto proporcija odlučuje →

Koliko prostora stepenište zaista traži

Dužina stepeništa je broj gazišta puta dubina jednog gazišta. Za 16 gazišta po 30,06 cm to je 480,94 cm, dakle skoro 4,81 m poda — a to je mjera koju ljudi najčešće podcijene, jer u glavi zamišljaju samo visinu.

Ako upišeš i raspoloživu dužinu, alat kaže stane li. Za raspoloživih 4 m ovo stepenište nedostaje 80,94 cm, a najveća dubina koja bi stala je 25,00 cm. Ta dubina onda daje zbir od 57,94 cm i nagib od 33,4°, što je bitno strmije stepenište od onoga s kojim smo počeli.

Ako ti prostor ne dopušta dubinu koju želiš, pošteni izlazi su drugi raspored (zavoj, međupodest, druga pozicija stepeništa) ili više prostora — a ne prešutno strmije stepenište. Alat računa pravokraki jednokraki stepenišni krak i ne zna za podeste ni zavoje.

Ako upišeš i širinu, dobiješ i površinu gaznih ploha: pri širini od 100 cm to je 4,81 m². Kosa dužina tetive je 5,57 m i to je neto mjera po kojoj se drvo ili beton ne naručuje — zarezivanje, spajanje i pričvršćivanje traže dodatak koji ovaj broj ne sadrži.

Gdje mjerenje najčešće ode krivo

Prva greška je mjerenje od gotovog poda do grube ploče. Razlika od 5 cm estriha i obloge zna dodati ili oduzeti cijeli stepenik, a onda cijelo stepenište treba ponovo.

Druga je jedinica. Alat traži centimetre, pa upisanih „2,8“ umjesto „280“ ne prođe — i to je namjerno: jednostepeno stepenište visine 2,8 cm bi bio besmislen odgovor koji izgleda kao rezultat.

Treća je zaboravljeni gornji stepenik. Ako gornju etažu računaš kao posljednje gazište, gazišta je 16; ako gradiš zaseban gornji stepenik, ima ih 17 i stepenište je 30 cm duže.

I zadnja: mjeri na dva-tri mjesta. Podovi u starijim kućama nisu u ravni, a visina ulazi u račun jednom i mijenja sve ostalo.

Provjeri svoj račun

Otvori kalkulator s primjerom iz teksta, zamijeni mjere svojima i odmah vidiš broj stepenika, stvarnu visinu, dužinu, nagib i kosu dužinu. Granica od 17 cm, dubina i širina ostaju slobodne za izmjenu, jer su ovdje samo primjer.

I ono najvažnije: ovaj račun je geometrija i pomoć pri planiranju, a ne provjera propisa. Visine, dubine, širine, rukohvati i visina prolaza razlikuju se od države do države i od vrste objekta, mi ih nismo istraživali ni za jedno tržište i ovdje ih ne provjeravamo. Za to pitaj projektanta ili nadležnu instituciju u svojoj općini.

Otvori kalkulator s primjerom iz teksta →