Kako izračunati visinu i dubinu stube

Prvo broj stuba, pa tek onda visina

broj stuba = ukupna visina ÷ granica, zaokruženo naviše · visina stube = ukupna visina ÷ broj stuba · gazišta = stuba − 1

Ukupna visina mjeri se od gotovog poda donje etaže do gotovog poda gornje etaže — dakle uključujući estrih, laminat ili pločice na oba kraja. To je jedina mjera koja se ne smije pogađati: sve ostalo iz nje slijedi.

Zatim upisuješ granicu, odnosno visinu koju ne želiš prijeći. Ukupna visina dijeli se tom granicom i zaokružuje naviše, jer broj stuba mora biti cijeli. Za 280 cm i granicu 17 cm to je 17 stuba, a njihova stvarna visina je 280 ÷ 17 = 16,47 cm.

Zaokruživanje naviše ima ugodnu posljedicu: stvarna visina uvijek završi na granici ili ispod nje, nikad iznad. Zato granicu treba čitati kao „ne više od“, a ne kao „otprilike toliko“. Koliko bi krak bio strmiji s jednom stubom manje alat kaže odvojeno — ovdje bi to bilo 17,50 cm, dakle iznad granice koju si sam upisao.

Gazišta je jedno manje nego stuba, jer je gornji pod ujedno i posljednja gazna ploha. Ako gornju stubu gradiš kao zaseban element, uključi prekidač za to: tada je gazišta 17, a ukupna duljina raste s 4,81 na 5,11 m.

Visina nije izbor, nego posljedica

Najčešće iznenađenje je da viša etaža ne znači i višu stubu. Budući da se broj zaokružuje naviše, ista granica od 17 cm daje 16 stuba i za 260 i za 270 cm, pa je stuba na 270 cm visoka 16,88 cm — više nego na 280 cm, gdje se pojavi sedamnaesta stuba i visina padne na 16,47 cm.

To znači da nema smisla pamtiti „kod nas je stuba tolika“. Dvije kuće s razlikom od 10 cm u visini etaže mogu imati posve različite stube, a razlika nije u ukusu graditelja nego u tome gdje je ukupna visina pala u odnosu na granicu.

Zato je korisno isprobati dvije-tri granice umjesto jedne. Ista visina od 280 cm daje sve od 14 do 19 stuba, ovisno o upisanoj granici, a s tim se mijenja i duljina koju krak zauzima — od 3,0 do 6,0 m.

Granica koju upišeš mijenja cijeli krak

Na istoj visini od 280 cm granica od 15 cm daje 19 stuba po 14,74 cm i krak dug 6,03 m, a granica od 20 cm daje 14 stuba po 20,00 cm i krak dug svega 2,99 m. Nagib pritom ide od 23,7° do 41°.

Brojevi u tablici su aritmetika, ne preporuka. Koja je granica prava za tvoju kuću ovisi o tome tko će se stubama služiti, koliko prostora ima i što traže propisi u tvojoj državi i za tvoju vrstu građevine — a to ovaj alat ne provjerava i ne može provjeriti.

Jedna sitnica koja zna napraviti razliku: kad se ukupna visina podijeli granicom točno, zaokruživanje ne smije izmisliti dodatnu stubu. Za 276 cm i granicu 18,4 cm rezultat je točno 15 stuba po 18,40 cm. Nepažljivo zaokruživanje ovdje daje 16 stuba po 17,25 cm — što nije „jedan komad viška“ nego drugi krak.

Dubina gazišta: upisana ili izvedena

Dubina gazišta vodoravna je mjera od ruba do ruba, bez prepusta nosa — alat prepust ne modelira. Ako je ne upišeš, izvodi je iz odnosa 2 × visina + dubina = 63 cm, pa za visinu 16,47 cm predlaže 30,06 cm. Taj je prijedlog tautologija: zbroj tada iznosi 63,00 cm zato što je tako izračunat, a ne zato što je krak dobro ispao.

Čim dubinu upišeš sam, zbroj postaje stvaran podatak. Na istom kraku dubina od 30 cm daje zbroj 62,94 cm, dubina od 25 cm daje 57,94 cm, a dubina od 35 cm daje 67,94 cm. Alat pokazuje koliko si daleko od 63 cm i ništa više — ne ocjenjuje stubište.

Dubina je i jedina stavka koja mijenja duljinu kraka, pa je najlakše ići obrnuto: pogledaj koliko prostora imaš, pa vidi koja dubina u njega stane.

Koliko prostora krak zaista traži

Duljina kraka je broj gazišta puta dubina jednog gazišta. Za 16 gazišta po 30,06 cm to je 480,94 cm, dakle gotovo 4,81 m poda — a to je mjera koju ljudi najčešće podcijene, jer u glavi zamišljaju samo visinu.

Ako upišeš i raspoloživu duljinu, alat kaže stane li. Za raspoloživa 4 m ovom kraku nedostaje 80,94 cm, a najveća dubina koja bi stala je 25,00 cm. Ta dubina onda daje zbroj od 57,94 cm i nagib od 33,4°, što je bitno strmiji krak od onoga s kojim smo počeli.

Ako ti prostor ne dopušta željenu dubinu, pošteni su izlazi drugi raspored (zavoj, međupodest, druga pozicija stubišta) ili više prostora — a ne prešutno strmiji krak. Alat računa ravni jednokraki krak i ne zna za podeste ni zavoje.

Upišeš li i širinu, dobiješ i površinu gaznih ploha: pri širini od 100 cm to je 4,81 m². Kosa duljina tetive je 5,57 m i to je neto mjera po kojoj se drvo ili beton ne naručuje — zarezivanje, spajanje i pričvršćivanje traže dodatak koji ovaj broj ne sadrži.

Gdje mjerenje najčešće ode krivo

Prva je pogreška mjerenje od gotovog poda do grube ploče. Razlika od 5 cm estriha i obloge zna dodati ili oduzeti cijelu stubu, a onda cijeli krak treba iznova.

Druga je mjerna jedinica. Alat traži centimetre, pa upisanih „2,8“ umjesto „280“ ne prolazi — i to je namjerno: jednostubni krak visine 2,8 cm bio bi besmislen odgovor koji izgleda kao rezultat.

Treća je zaboravljena gornja stuba. Ako gornju etažu računaš kao posljednju gaznu plohu, gazišta je 16; ako gradiš zasebnu gornju stubu, ima ih 17 i krak je 30 cm dulji.

I posljednja: mjeri na dva-tri mjesta. Podovi u starijim kućama nisu u ravnini, a visina ulazi u račun jednom i mijenja sve ostalo.

Provjeri svoj račun

Otvori kalkulator s primjerom iz teksta, zamijeni mjere svojima i odmah vidiš broj stuba, stvarnu visinu, duljinu, nagib i kosu duljinu. Granica od 17 cm, dubina i širina ostaju slobodne za izmjenu, jer su ovdje samo primjer.

I ono najvažnije: ovaj je račun geometrija i pomoć pri planiranju, a ne provjera propisa. Visine, dubine, širine, rukohvati i visina prolaza razlikuju se od države do države i od vrste građevine, nismo ih istraživali ni za jedno tržište i ovdje ih ne provjeravamo. Za to pitaj projektanta ili nadležno tijelo u svojoj općini.

Otvori kalkulator s primjerom iz teksta →